velepósjedničkī

prid. G velepósjedničkōg(a); ž. velepósjedničkā, s. velepósjedničkō koji se odnosi na veleposjednike i veleposjede

velepósjednīk

im. m. G velepósjednīka, V velepósjednīče; mn. N velepósjednīci, G velepósjednīkā vlasnik veleposjeda

veleposlànica

im. ž. G veleposlànicē; mn. N veleposlànice, G veleposlànīcā najviša diplomatska predstavnica koje zemlje u stranoj zemlji; sin. (ambasadorica)

veleposlàničin

prid. G veleposlàničina; ž. veleposlàničina, s. veleposlàničino koji pripada veleposlanici; sin. (ambasadoričin)

veleposlànīčkī

prid. G veleposlànīčkōg(a); ž. veleposlànīčkā, s. veleposlànīčkō koji se odnosi na veleposlanike; sin. (ambasadorski)

veleposlànīk

im. m. G veleposlaníka, V velepòslanīče; mn. N veleposlaníci, G veleposlaníkā najviši diplomatski predstavnik koje zemlje u stranoj zemlji; sin. (ambasador)

veleposlànstvo

im. s. G veleposlànstva; mn. N veleposlànstva, G velepòslānstāvā/velepòslānstvā najviše diplomatsko predstavništvo koje zemlje u stranoj zemlji; sin. (ambasada)

velesájam

im. m. G velesájma; mn. N velesájmovi, G velesájmōvā veliki međunarodni sajam [Zagrebački ~]

velesájamskī

prid. G velesájamskōg(a); ž. velesájamskā, s. velesájamskō koji se odnosi na velesajam

vȅlesila

im. ž. G vȅlesilē; mn. N vȅlesile, G vȅlesīlā velika vojna i ekonomska sila, zemlja koja ima velik utjecaj na ekonomske i vojne odnose u svijetu

veleslálom

im. m. G velesláloma sp. skijaška disciplina koja povezuje elemente spusta i slaloma

veleštòvānī

prid. G veleštòvānōg(a); ž. veleštòvānā, s. veleštòvānō zast. jd. naslov koji se upotrebljava u obraćanju veoma uglednoj osobi [~ gospodine]

veletr̀govac

im. m. G veletr̀gōvca, V vȅletrgōvče; mn. N veletr̀gōvci, G veletr̀govācā trgovac na veliko

veletr̀govačkī

prid. G veletr̀govačkōg(a); ž. veletr̀govačkā, s. veletr̀govačkō koji se odnosi na veletrgovce

veletr̀gōvčev

prid. G veletr̀gōvčeva; ž. veletr̀gōvčeva, s. veletr̀gōvčevo koji pripada veletrgovcu

veletrgòvina

im. ž. G veletrgòvinē; mn. N veletrgòvine, G veletrgòvīnā 1. trgovina na veliko 2. velika trgovačka kuća sa samoposluživanjem

veletr̀govīnskī

prid. G veletr̀govīnskōg(a); ž. veletr̀govīnskā, s. veletr̀govīnskō koji se odnosi na veletrgovinu [veletrgovinska poduzeća]

veletr̀gōvkinja

im. ž. G veletr̀gōvkinjē; mn. N veletr̀gōvkinje, G veletr̀gōvkīnjā trgovkinja na veliko

veleùčilīšte

im. s. G veleùčilīšta; mn. N veleùčilīšta, G veleùčilīštā visoka ili viša stručna ili umjetnička škola [tehničko ~]

veličànstven

prid. G veličànstvena; odr. veličànstvenī, G veličànstvenōg(a); ž. veličànstvena, s. veličànstveno; komp. veličanstvènijī 1. koji svojom iznimnom veličinom ili ljepotom izaziva divljenje [~ prizor; veličanstvena zgrada]; sin. (monumentalan) 2. koji je iznimno pozitivan i snažan [~ doživljaj]

veličànstvenōst

im. ž. G veličànstvenosti, I veličànstvenošću/veličànstvenosti 1. svojstvo onoga što svojom iznimnom veličinom ili ljepotom izaziva divljenje; sin. (monumentalnost) 2. svojstvo onoga što je iznimno pozitivno i snažno

veličànstvo

im. s. G veličànstva; mn. N veličànstva, G velìčānstāvā/velìčānstvā; jd. naslov kojim se oslovljava kralj ili car [Njegovo ~; Vaše ~]

velìčānje

im. s. G velìčānja pretjerano hvaljenje koga ili čega; sin. (glorificiranje)

velìčati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. velìčām, 3. l. mn. velìčajū, imp. velìčāj, aor. velìčah, imperf. velìčāh, prid. r. velìčao, prid. t. vȅličān jako hvaliti koga ili što [~ zasluge; ~ pobjede]; sin. (glorificirati)

veličìna

im. ž. G veličìnē; mn. N veličìne, G veličínā 1. svojstvo onoga što se može opisati duljinom, širinom, visinom ili brojnošću [~ kuće; ~ dvorišta; ~ zgrade; ~ obitelji] 2. svojstvo ili stanje onoga koji je važan ili onoga što je važno [~ književnoga djela] 3. ono što se može izmjeriti, što se može izraziti mjerom ili brojem [fizička ~; zadana ~; promjenjiva ~; nepoznata ~] 4. pren. veoma važan čovjek [nogometna ~]  fizička ~ fiz. mjerljivo svojstvo kakva tijela, tvari ili pojave

vèlik

prid. G vèlika; odr. vȅlikī, G vȅlikōg(a); ž. vèlika, s. vèliko; komp. vȅćī 1. koji se ističe veličinom, težinom ili količinom [velika mačka; veliko zrno]; ant. malen, mali 2. koji je kakvim svojim svojstvom, npr. obujmom, jačinom, mjerom, brojnošću, vrijednošću, iznad običnoga, prosječnoga ili uobičajenoga [~ posao; ~ problem; velika pogreška]; ant. malen, mali, nevelik 3. razg. koji je odrasle dobi [On je već ~.]; ant. mali razg. 4. komp. znak (>) koji označuje da se broj koji mu prethodi može dobiti dodavanjem kakva broja broju koji iza njega slijedi; ant. manje v. pod malo

velìkān

im. m. G velikána, V vȅlikāne; mn. N velikáni, G velikánā bogata, moćna, slavna ili utjecajna osoba [književni ~]

velìkānka

im. ž. G velìkānkē, DL velìkānki; mn. N velìkānke, G velìkānkā/velìkānkī bogata, moćna, slavna ili utjecajna žena [književna ~]

velìkāš

im. m. G velikáša, V vȅlikāšu; mn. N velikáši, G velikášā pov. pripadnik visokoga plemstva

velikàšica

im. ž. G velikàšicē; mn. N velikàšice, G velikàšīcā pov. pripadnica visokoga plemstva

velikàšičin

prid. G velikàšičina; ž. velikàšičina, s. velikàšičino koji pripada velikašici

velìkāškī

prid. G velìkāškōg(a); ž. velìkāškā, s. velìkāškō koji se odnosi na velikaše

velikodóstōjnica

im. ž. G velikodóstōjnicē; mn. N velikodóstōjnice, G velikodóstōjnīcā žena koja ima službu koja donosi čast i ugled

velikodóstōjničin

prid. G velikodóstōjničina; ž. velikodóstōjničina, s. velikodóstōjničino koji pripada velikodostojnici

velikodóstōjnīk

im. m. G velikodóstōjnīka, V velikodóstōjnīče; mn. N velikodóstōjnīci, G velikodóstōjnīkā osoba koja ima službu koja donosi čast i ugled [crkveni ~]; sin. dostojanstvenik

velikòdušan

prid. G velikòdušna; odr. velikòdušnī, G velikòdušnōg(a); ž. velikòdušna, s. velikòdušno; komp. velikodùšnijī 1. koji ima široku, plemenitu dušu, koji rado daje i pomaže drugima [~ čovjek] 2. koji odražava da tko ima široku, plemenitu dušu, koji odražava da tko rado daje i pomaže drugima [velikodušna gesta]

velikòdušnōst

im. ž. G velikòdušnosti, I velikòdušnošću/velikòdušnosti osobina onoga koji je velikodušan ili svojstvo onoga što je velikodušno

vèlīm

gl. prez. 1. l. jd. v. pod veljeti

vȅlškī

prid. G vȅlškōg(a); ž. vȅlškā, s. vȅlškō 1. koji se odnosi na Velšane i Wales 2. u im. funkciji jd. m. jez. jedan od službenih jezika u Walesu i narodni jezik Velšana

vèljača

im. ž. G vèljačē drugi mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između siječnja i ožujka

vèljačkī

prid. G vèljačkōg(a); ž. vèljačkā, s. vèljačkō koji se odnosi na veljaču

vèljeti

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. vèlīm, 3. l. mn. vèlē, aor. vèljeh, imperf. vèljāh, prid. r. m. vèlio, ž. vèljela, s. vèljelo, mn. vèljeli, prid. t. vȅljen zast. v. kazati, reći

vèljotskī

prid. G vèljotskōg(a); ž. vèljotskā, s. vèljotskō 1. koji se odnosi na grad Krk 2. u im. funkciji jd. m. jez. dijalekt dalmatskoga jezika koji se do kraja 19. st. govorio na Krku

vȇna

im. ž. G vȇ; mn. N vȇne, G vȇ anat. krvna žila koja vodi krv prema srcu; ant. arterija

Vènera

im. ž. G Vènerē astr. drugi planet Sunčeva sustava, planet između Merkura i Zemlje

vȇnskī

prid. G vȇnskōg(a); ž. vȇnskā, s. vȇnskō koji se odnosi na vene [venska krv; vensko srce]; ant. arterijski

vèntīl

im. m. G ventíla; mn. N ventíli, G ventílā tehn. naprava koja zatvara ili oslobađa prolaz plinovima ili tekućinama [sigurnosni ~]; sin. (pipac)

ventilácija

im. ž. G ventilácijē 1. v. prozračivanje 2. tehn. sustav za prozračivanje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga